Razmislimo o svome radnom tjednu: radimo osam sati, putujemo na posao sat ili dva, slijede kućanski poslovi i obiteljske obveze. Rijetko se odmaramo, čitamo, šetamo ili provodimo vrijeme s obitelji i prijateljima. Stalno smo umorni. Potom, nakon napornoga radnog tjedna dolazi vikend. A onda i za vikend sebi nametnemo novi niz obveza. Za sve to spremni smo okriviti sve drugo i sve druge, samo ne sebe.
Depresija vikendom
Često pri kraju vikenda, nakon što sve obavimo i naspavamo se, umjesto da smo sretni i zadovoljni, padamo u depresiju. Prelazak iz tjednih aktivnosti u mirovanje vikendom kao da nas zbunjuje.
Nedjelja je dan za odmor. Ne odlazimo na posao, djeca nam ne idu u školu, svi smo na okupu, spremamo zajednički ručak. To je idealno vrijeme za razgovor i druženje, povezivanje s bližnjima na načine specifične baš za našu obitelj, a tada nam se sve najedanput pretvori u napor.
Što je uzrok tome? Možda sve obveze izvršavate sami pa zato takva okupljanja gube važnost, ili razmišljate o poslu koji vas čeka i ispunjava užasom, možda vas čak i količina hrane koju ste pojeli tijekom vikenda čini nezadovoljnima, niste se dovoljno odmorili, nezadovoljni ste jer niste obavili sve što ste planirali. Može se pojaviti i dosada, jer nedjeljom kao da je sve usporeno. Predugo spavanje remeti unutarnji sat što uzrokuje umor, a nosite li posao kući, onda vam se čini kao da vikenda i nema. Razloga je bezbroj.
Jesmo li zaboravili na iskrenu komunikaciju sa svim članovima kućanstva? Jesmo li zaboravili odrediti prioritete u odrađivanju obveza?
Potrošački mentalitet, želja za natjecanjem, razočarenja zbog nepostignutih ciljeva, zaokupljenost materijalnim bogatstvom i uspjehom, nedostatak komunikacije s bližnjima, stalne frustracije te povećano nasilje kao dio i stil življenja koje nam nameću masovni mediji, afirmira kulturu prolaznosti, sebičnosti, odbacivanja bliskosti, afirmiranja trenutačnih užitaka.
Zar nam i odmor može postati stres?
Tijekom napornoga godišnjeg ciklusa skupljamo stresove i umor.
Nije teško uočiti znakove umora: sporije reakcije, osjećaj iscrpljenosti na kraju radnog dana, razdražljivost, sve manje entuzijazma i pozitivne energije. Za sve što činimo treba nam više energije, a nju smo zapravo potrošili.
Mjesecima se ponašamo racionalno, brinemo se o svemu, nemamo minute predaha, a onda očekujemo od sebe da se odjedanput opustimo i uživamo te se ljutimo ako ne uspijemo uvesti “novi” životni stil na godišnjem odmoru. Istodobno pak pregledavamo poštu, javljamo se na mobitel, razmišljamo o poslu, a sam odmor kao da i nije važan.
Dugotrajno izlaganje stresu nužno rezultira pregaranjem (burn out) kada nas tijelo i duh zapravo upozoravaju da smo na kraju snaga. Prepoznamo li te znakove i pozorno oslušnemo sebe, vjerojatno će nas to natjerati na razmišljanje o važnosti godišnjeg odmora.
Znaci sindroma sagorijevanja
- doživljaj tjelesne i duševne iscrpljenosti
- osjećaj slabosti
- pesimizam, nesigurnost
- učestalo obolijevanje
- osjećaj manje vrijednosti
- razdražljivost
- niska tolerancija na nezadovoljstvo
- preosjetljivost na podražaje iz okoline
- sklonost svađama
- povlačenje u sebe
- različiti tjelesni simptomi: glavobolja, probadanje oko srca
- sklonost alkoholu i stimulativnim sredstvima
- opadanje seksualnog zanimanja i spolne moći.
Cijelu smo godinu živjeli brzim ritmom i pred sam godišnji odmor postajemo svjesni da smo nataložili i pregršt negativne energije koja nas sprečava da s uobičajenom lakoćom postižemo rezultate koje (od sebe) očekujemo. Trebaju nam promjene u načinu na koji provodimo dan te u vremenu koje posvećujemo odmoru. Bez obzira na to koji posao radimo, osjećaj je isti: tjelesna i umna iscrpljenost i potreba za promjenom.
Ako se tijekom godine ne naučimo odmarati vikendima, nakupljeni umor može se pretvoriti u kronični. Više nam za odmor nije dovoljna nedjelja, kao lijek za akutni umor koji se nakupi u kraćim razdobljima. Kronični umor nastaje dugotrajnijim nakupljanjem i nećemo ga se uspjeti riješiti tijekom vikenda. Rješenje za kronični umor je dulji odmor za koji ipak nije bitno samo vrijeme trajanja već i njegova kvaliteta.
Odlučimo sami kako ćemo provesti odmor, hoćemo li pasivno ležati na suncu (ili u hladu) ili se aktivno baviti omiljenim hobijem ili tjelesnom aktivnošću (planinarenjem, plivanjem, jedrenjem, daskanjem). Nagli prekid svih aktivnosti, kao i izlaganje povećanim tjelesnim naporima može izazvati negativne posljedice. Ako je veći dio vaših radnih aktivnosti vezan za sjedenje i intelektualni napor, doza aktivnosti bit će nužna, no uvedite je postupno.
Ako ne možete potpuno odustati od praćenja onoga što se događa na radnom mjestu, odredite vrijeme za radne aktivnosti ili za poslovnu komunikaciju, a da to ne remeti odmor vama i vašoj obitelji. Jedan sat koji ćete provesti rješavajući probleme, tada neće izazvati frustracije i stres.
Planirajte odmor i provedite ga tako da se ne samo odmorite već i povratite izgubljenu energiju radeći ono što vam tijekom godine nedostaje. To uključuje i međusobnu komunikaciju koja dovodi do zbližavanja, ali ne zaboravite neko vrijeme posvetiti i sebi.
Kako godišnji odmor učiniti ugodnijim?
Pokušajte se pridržavati sljedećih uputa:
- isplanirajte pravodobno gdje, kako i s kime želite provesti odmor
- budite realni u predviđanju svojih mogućnosti (financijskih, ali i vremenskih, kao i tjelesnih) realno procijenite vrijeme koje imate te svoje financijske i tjelesne mogućnosti
- okružite se tijekom godišnjeg odmora ljudima i situacijama koje odgovaraju vašim očekivanjima, temperamentu i sklonostima, komunicirajte i družite se s obitelji (prijateljima)
- pokušajte se opustiti već prvog dana odmora, o poslu ćete misliti po povratku
- odredite vrijeme u kojem ste dostupni za poslovne obveze (ne narušavajući odmor sebi i obitelji)
- učinite nešto i za sebe.
Životni tempo u kojem nema vremena za odmor može narušiti zdravlje. Potrebna je relaksacija kako bi se smanjila razina stresa u našim životima, obnovila energija i napunile baterije. Organizirajte si vrijeme!
“Život ti se pretvara u ono što misliš”, Marko Aurelije
Postoji sklonost da se ljetni odmor provede u potpunome bijegu od posla, dnevnih obveza, društvenih odnosa i duhovnih potreba. Je li današnji čovjek zaboravio svoju unutrašnjost, zatvorio se u sebe ili živi tako da reagira na život, umjesto da se vrati duhovnome životu i svojoj savjesti?
Možda se odmor treba iskoristiti za to da se na nov način započne živjeti, odnosno da počnemo tragati za istinom, jer tada je lakše posvetiti se onome za što tijekom godine nemamo dovoljno vremena, primjerice čitanju, umjetnosti, odlasku u prirodu i šutnji. Važno je dobro provesti vrijeme godišnjeg odmora. To je prilika kada, odmarajući tijelo i dušu, možemo ponovno otkriti važnost unutrašnjeg života.
Život je ravnoteža posla i igre, obitelji i vremena koje posvećujemo sebi. Trebate odlučiti kakvu ravnotežu želite u svom životu. Odredite prioritete, sami odlučite na koje ste kompromise spremni i dopustite sebi da se vaše odluke temelje na vašem unutarnjem osjećaju. Usporite, radite što volite i poštujte sebe, druge i prirodu u kojoj živimo.
Prije nego što uzmognete za sebe učiniti nešto dobro te tako postignete osobno zadovoljstvo, morate sami sebe poznavati. Razmislite o tome.
Autor:
Jadranka Žilić Džeba, dr. med., spec. psihijatrije – psihoterapeut, grupni analitičar, Dom zdravlja Zagreb – Centar