Stomatologija je kao grana medicine u posebnom položaju koji se može razjasniti samo povijesnim razvitkom struke. Liječenje zuba i nadomještanje izgubljenih zuba, koje je usko vezano za tehničke metode rada, stvorilo je mišljenje da je posrijedi više tehničko umijeće negoli medicinski posao.
Vjekovima su liječnici obraćali pažnju zubu,ali ne samo kao objektu manualnih zahvata nego i kao organu čije su se bolesti dovodile u vezu s patologijom cijeloga ljudskog organizma.
U starim civilizacijama Egipta,Babilonije,Asirije,Indije i Kine zubarstvo je imalo položaj medicinske specijalnosti,a kasnije su to posebno isticali Hipokrat,Galen,Celzo i Razes.
Antropološki podaci pokazuju da su ljudi još u doba iz kojeg nema pisanih dokumenata,a to je vrijeme od 100 000 pa se do oko 5000godina pr.kr,patili od raznih bolesti zuba i raznih zubnih anomalija.
Kako bi poboljšali svoj estetski izgled,primitivni narodi su „uljepšavali“ zube. Bilo je omiljeno i dosta često oštrenje sjekutića u oba zubna niza,tako da se dobivao utisak čeljusti zvijeri.
Sačuvani egipatski papirusi pokazuju da zubna medicina, kao posebna grana medicine, potječe od starih Egipćana (3000. p.n.e.).
U Babiloniji je zubna medicina pratila u stopu opću medicinu jer je bila njezin sastavni dio. Asirci i Babilonci su poznavali morfologiju zuba,kao i anatomiju usne šupljine. Sve što je urađeno na polju zubne medicine učinili su liječnici opće prakse;manje kirurške intervencije pak,kao ekstrakciju zuba,obavljali su brijači (barbiri). Asirci i Babilonci poznavali su morfologiju zuba i anatomiju usne šupljine, ali su kao i Egipćani vjerovali su da zubne bolesti nastaju zbog “zubnog crva”. Stari Feničani izrađivali su proteze od isprepletene zlatne žice.
Kineski “Kanon medicine” (2697. p.n.e.) pokazuje da su se bolesti desni u staroj Kini liječile čajevima i ispiranjem. Kinezi su vjerovali da se u karioznom zubu nalazi bijeli crv s crnom glavom. Poznavali su 26 točaka na tijelu gdje treba zabosti akupunkturne igle u slučaju zubobolje.
Stara japanska zubna medicina bila je slična kineskoj. Japanci su bili poznati kao majstori digitalne ekstrakcije zuba: vadili su zube prstima, bez ikakvih instrumenata. Zubna medicina je u Indiji bila božanskog podrijetla. Povijest indijske medicine dijeli se na tri razdoblja,uglavnom prema vjerama koje su se smatrale glavnim u pojedinim razdobljima.
Prvo razdoblje od prapovijesnog doba do 10st.pr.kr zove se vedskom medicinom. Liječenjem su se bavili svećenici,a bolnice su bile u hramovima. Na bolest se gledalo kao kaznu za grijehove. Svete knjige bile su izvor za povijest opće medicine,zubne medicine i farmacije.
Autor: Nikola Dujić, ZDRAVSTVENA ŠKOLA SPLIT, 2.C