Autor: Tonči Težulat, dr.med.dent., razrednik 1C.ZŠS
U subotu 16. prosinca dentalni asistenti, učenici 1C. razreda Zdravstvene škole Split, uputili su se na izlet „Advent u Zgrebu“. Dentalni asistenti na svom izletu bili su gosti GRADONAČELNIKA GRADA ZAGREBA gospodina MILANA BANDIĆA koji im se tijekom njihovog boravka stavio na raspolaganje sa svim ljepotama i dražima adventskog ugođaja koji Zagreb u ovo vrijeme može pružiti. Dočekao nas je na Trgu Bana Jelačića u „Maloj kavani“ pa smo se s radošću s njim fotografirali na samom ulazu u poznatu zagrebačku tržnicu „Dolac“. Pošto smo se već od prije dogovorili o načinu kako želimo provesti svoj izlet zahvalili smo Gradonačelniku na usluzi i prepustili smo ga njegovom obiteljskom ugođaju, a mi smo nastavili s razgledavanjem.
Dentalni asistenti krenuli su na put u 6.30h iz Splita. Došli su u Zagreb u 11.30h. Obišli smo najznačajnije točke grada Zagreba. Provozali smo se sa svojim autobusom središtem Zagreba i vidjeli gdje je smještena „Stomatološka poliklinika Zagreb“ ispred ulaza u poznati muzej „Mimara“. Naš izlet krenuo je iz srca grada iz Palmotićeve ulice s Europskog trga. Odmah smo obišli Zagrebačku katedralu u kojoj smo pohodili sarkofag s moćima Alojzija Stepinca, hrvatskog Blaženika i mučenika. Potom smo krenuli preko tržnice „Dolac“ gdje smo u vidjeli izgled „Šestinskog kišobrana“. Šestine, odakle kišobran potječe su dio podsljemenske zone i zagrebačkoga Prigorja. Naziv Šestine nastao je po obvezi, koju su Šestinčani imali prema gospodarima dvorca u Šestinama. Tako se zvala feudalna obveza prema, koja se isplaćivala svakog šestog dana u tjednu. Šestinski kišobrani nalaze se na glavnoj zagrebačkoj tržnici Dolac te služe i kao suncobrani. Dobio je oznaku “Izvorno hrvatsko” Hrvatske gospodarske komore. Danas se najčešće prodaju kao ukras od kojih smo neke donijeli sa sobom u Split.
Gradonačelnik grada Zagreba dočekao nas je na glavnom Zagrebačkom trgu. Nakon fotografiranja imali smo dogovore i konzultacije. Posjetili smo „špicu“ grada Zagreba u laganoj šetnji do Preradovićevog „Cvjetnog“ trga kultnog trga zagrebačke mladeži. Nakon toga su svi imali slobodno do 16h.
U 16h sati prošetali smo se Ilicom, glavnom Zagrebačkom ulicom, a noć koja je polako padala otkrivala je boju Zagreba po kojoj on istinska jest europska metropola. Blještavilo mondenih trgovina, okićenost ulica, mnoštvo ljudi i užurbanost u pojedinim trenucima bili su možda preveliki za nas. No u svakom slučaju vidjeli smo gdje se nalazi „Stomatološki fakultet Sveučilišta u Zagrebu“.
Nakon toga uputili smo se u „Tunel Grič“. Tunel Grič u Zagrebu je tunel ispod Gradeca (Griča) koji povezuje Mesničku i Radićevu ulicu, a okomito izlazi na tri mjesta u Ilici i jednom u Tomićevoj ulici prema jugu. Tunel je dugačak 350 metara, svojim većim dijelom širok je 3,2 metra dok je u središnjem dijelu širok 5,5 metara. Otvoren je za javnost u srpnju 2016. godine, iako je ranije bio otvoren kao sklonište za građane i mjesto kulturnih događanja tijekom Domovinskog rata. Tunel Grič projektiran je 1943. godine za vrijeme Nezavisne Države Hrvatske, kada su počela saveznička bombardiranja, a dovršen je 1945. godine. Nakon II. svjetskog rata godinama su tunelu pokušavali dati neku funkciju: od garaže do atomskog skloništa, ali ništa od toga nije prošlo. Za vrijeme našeg posjeta u samom središtu tunela dočekao nas je pjesmom dječji zbor uz višeglasno pjevanje hrvatskih Božićnih napjeva.
Šetnju smo nastavili od „Kamenitih vrata“ pa do prekrasno uređenog Markovog trga sa zgradama Hrvatske Vlade i Hrvatskog Sabora.
Spustili smo se do kultne Kule Lotršćak i Gričkog topa gdje smo obnovili znanja iz povijesti. Ispod kule dočekao nas je prekrasno uređeni adventski ugođaj na Strossmayerovom trgu, nezaobilazna skulptura A.G.Matoša na kojoj smo se fotografirali. Mnoštvo starih klizaljki, starih bicikala, i klupa zaljubljenih ispod bliještećih lampica i nezaobilazne imele i nas su doveli u napast da se ispod nje poljubimo. Naše male korake u velikoj gužvi pratila je lijepa glazba američkih jazz standarda.
Potom, u prolazu, Klovićevi dvori na Jezuitskom trgu i crkva sv. Katarine.
Na mjestu današnje crkve prvotno je stajala mala dominikanska crkva iz 14. stoljeća, koja je za tadašnjih čestih turskih provala bila upotrebljavana i kao vojno spremište. Dolaskom isusovaca u Zagreb (prva polovica 17. st.), tadašnja mala crkvica predana im je na upravu. Kako im je prvotna crkva bila premala i suviše derutna, oni su između 1620. i 1632. sagradili i opremili potpuno novu crkvu. Uz crkvu su podigli i samostan (u njemu je danas Galerija Klovićevi dvori). Crkva sv. Katarine je jednobrodna crkva sa šest bočnih kapela i apsidom(svetištem). U kapelama se nalazi pet drvenih baroknih oltara (17. st.) te jedan mramorni oltar iz 1729. godine. Svodovi i zidovi crkve ukrašeni su tipičnom raskošnom baroknom štuko dekoracijom koja potječe iz 1732. godine. U apsidi je nizak glavni oltar koji se nalazi ispred velike oltarne slike Sveta Katarina među aleksandrijskim filozofima (djelo ljubljanskog slikara Kristofora Andrije Jelovšeka).
KAKVE TO VEZE IMA S DENTALNIM ASISTENTIMA???
Crkva je cijela obnovljena u prevlasti ružičaste (roze) boje oko koje se nalaze zlatni dekori, a u samoj crkvi nalazi se Kapela sv. Apolonije (SUNČICE), koja po predaji potječe iz 1670. godine. Na oltarnoj slici je sv. Apolonija nebeska zaaštitnica doktora dentalne medicine i dentalnih asistenata koju su mučili na način da su joj vadili zube.
Kao student sam u tu crkvu vrlo često dolazio, a kada se u našoj školi otvorio program dentalnih asistenata i kada se postavilo pitanje kako bi trebali biti obučeni dentalni asistenti meni je po uzorku boja u toj crkvi koji krase kapelu svete Apolonije palo napamet da se dentalni asistenti obuku u ružičasto. DANAS JE RUŽIČASTA BOJA ZAŠTITNA BOJA I ZNAK DENTALNIH ASISTENATA U REPUBLICI HRVATSKOJ pa bi se komotno moglo reći da je to zbog dojma i ljepote koji je na mene ostavila ova gornjogradska građevina.
U trenucima kada smo prolazili pored Klovićevih dvora u njima se održavala postava izložbe Splitskog akademskog slikara i skulptora Vaska Lipovca. Željezno Modro stablo koje je sada na izložbi u Zagrebu upravo je bilo smješteno u Vukovarskoj ulici u Splitu gdje se danas nalazi naš praktikum za dentalno asistiranje.
Spustili smo se nakon toga na adventski ugođaj na Zrinjevcu pored glavne zgrade Vrhovnog suda RH i Ministarstva vanjskih i europskih poslova. Imali smo samo sat i pol slobodno na njemu. Dočekala nas limena glazba (brass band) sa zvucima popularnih verdijevih arija u pop stilu. Germknedle nudile su se na svakom koraku. Germknedle su specijalitet češke i bečke kuhinje, a i u bavarskoj su kuhinji dosta raširene i omiljene. Radi se o velikim, s džemom ili marmeladom od šljiva punjenim knedlama od dizanog tijesta (tijesto s kvascem), koje se posipaju mljevenim makom i šećerom u prahu i preliju rastopljenim maslacem ili umakom od vanilije. Izgledaju veličanstveno. S pogledom na fritule i germknedle sa zrinjevca nas je ispratila jedan famozni stih koji smo do Splita prepričavali, a glasi:
NEMA VIŠE LJETA,
GOTOVA JE DIJETA.
POSTAT ĆU BUCKA
I BAŠ MI SE FUĆKA.
Hodajući preko Jurišićeve ulice, prekrasno ukrašene svjetlima, prema našem autobusu, sa svjetlećim mačevima iz svjetski poznatog filma „Ratovi zvijezda“ skoro smo i zaplesali. No bolovi u leđima i umor od cjelodnevnog hodanja bio je jači od nas.
Spomenimo da nas je vozio u Zagreb, po Zagrebu i natrag nastavnik Prometne škole iz Splita koji nam je svojim savjetima puno pomogao. Hvala mu.
Još nam samo ostaje spomenuti palačinke i grudanje na odmorištu Zir ispred restorana Macola, još samo ostaje spomenuti kako smo po snijegu tražili izgubljeni mobitel i to je to…
Hvala mojim lijepim i raspjevanim anđelima: Ani, Dori, Dorotei, Marti (odlična frizura i make up), Doris (sretan ti rođendan Doris!), Melani, Viktoriji, Franceski (Lauri Pausini), Ani Petri (motivatorici), Antoniji, Paoli, Katarini, Anamarii, Boženi Ani (poseban pozdrav ujaku koji nas je dugo čekao i tražio), Josipi (pozdrav roditeljima koji su je preuzeli na Zrinjevcu) i Aniti (na obećanim repeticijama iz Engleskog jezika). Hvala i anđelima čuvarima koji su odradili veliki posao okupljajući i štiteći povjerene im grupe, hvala im što su žrtvovali malo svog vremena za dobrobit svih nas: Đaniju Armandu, Domagoju i Ivanu.
Pokazali ste pristojnost i uljuđenost kakvu sam očekivao i na kojoj su vam svi zavidjeli. Na našem izletu dogodio se neviđen iskorak za hrvatsku pedagogiju naime, nakon što su naši suputnici čuli i osjetili kako me moji učenici oslovljavaju, njihove školske kolege, učenici svoje nastavnike žele oslovljavati kao što ste to naučili vi mene oslovljavati, a svi nastavnici žele čuti i živjeti da i njih netko, kao što to vi mene oslovljavate, upravo tako oslovi i pruži im toliko željeno poštovanje. Drago mi je da ste vidjeli gdje se nalazite u odnosu na običaje drugih učenika i koliki ste korak od početka srednjoškolskog školovannja napravili. Neće mi biti teško otvoriti za vas i vrata gradonačenika grada NEY YORKa, a ne samo Zagreba. Pokazali ste mi da se u vas može pouzdati. Sada dovršite polugodište kako smo se tijekom putovanja dogovorili.
Neke događaje i fotografije ostaviti ćemo samo za nas i nećemo ih dijeliti kako bi se uvijek s radošću mogli ih se sjetiti (21-3=20…i sl…), ali pregršt vaših intimnih dogodovština koji ste doživjeli u vašim lutanjima Zagrebom.
Hvala i roditeljima koji su vam pružili, u tome, podršku jer ih niste razočarali. BRAVO. TAKO SE TO RADI.
Želi vama i vašim obiteljima sretan Božić i svaku sreću i zdravlje u Novoj 2018. godini.