Završni rad

Stručni članak iz područja rada dentalnih asistenata u javnom zdravstvu

Autor: Arijana Penić, ZDRAVASTVENA ŠKOLA SPLIT. 2016./17.

Mentor: Tonči Težulat, dr.med.dent., strukovni nastavnik

1.      Uvod

Ne postoji niti jedna osoba na svijetu koja nije imala karijes zuba zato je karijes  najraširenija i najučestalija infektivna bolest današnjice. Cilj ovog rada je proučiti sve aspekte i dileme vezane uz karijes. Potrebno je napomenuti spoznaju kako su mikroorganizmi usne šupljine glavni uzročnici karijesa. Naglasak u izradi ovog rada je stavljen na ulozi dentalnog asistenta u javnom zdravstvu s kojom može aktivno sudjelovati u programima prevencije i zaštite zdravlja te u planovima strategije u razvoju dentalne medicine, a u tome je neizostavno je poznavanje sprečavanja i prevencije nastanka zubnoga kvara, načina provođenja oralne higijene te sredstava i pomoćnih sredstava za održavanje oralne higijene. Kako bi to mogli potrebno je osvijetliti spoznaje o karijesu i sve ključne pojmove i problematiku koju on donosi. Kroz nastavak ću se osvrnuti na sve važne čimbenike ove bolesti i njenih pojavnosti.

Ključne riječi: karijes, mikroorganizmi, dentalni asistent, javno zdravstvo, prevencija.

2. Općenito o karijesu

 

Karijes (lat. Caries dentium) je kronično oboljenje tvrdih zubnih tkiva koje napreduje progresivno i dovodi do razaranja zuba. Njegovo porijeklo je višeuzročno, a velika učestalost ga ubraja među najčešća oboljenja suvremenog čovjeka. Karijes počinje na površini zuba (u 75 % slučajeva na okluzalnoj žvačnoj površini) i to razgradnjom cakline (demineralizacijom) i progresivnim prodorom u dubinu te širenjem zahvaća ostale strukture zubnog tkiva.

Simptomi mogu uključivati poteškoće s prehranom i bol.  Komplikacije mogu uključivati upalu tkiva oko zuba , infekciju ili apsces i gubitak zuba.

U faktore nastanka karijesa spadaju: zub, mikroorganizmi, okolina i vrijeme.

Kad se karijes približi pulpi, nastaje upalna reakcija poznata kao pulpitis. Osim toga, ova infekcija može prijeći granice zuba, te napasti okolna tkiva i strukture. Tada nastaju akutne i kronične komplikacije karijesa (nekroza, apsces, cista).

Diljem svijeta, oko 2,43 milijarde ljudi (36% stanovništva) imaju karijes na trajnim zubima. Svjetska zdravstvena organizacija procjenjuje da gotovo svi odrasli imaju karijes u nekom trenutku života.

Bolest se najčešće javlja u razvijenom svijetu zbog veće potrošnje šećera (4).

 

 

2.1. Teorije o nastanku zubnoga kvara

 

Uzročnici nastanka zubnoga kvara pokušavaju se objasniti više od dvije tisuće godina. Od 2. stoljeća prije Krista i vjerovanja da zubni kvar nastaje zbog zubnih crvi koji nagrizaju, kopaju i izjedaju zub pa sve do danas postojale su razne teorije zubnoga kvara.

Hipoteze su danas svrstane u tri velike skupine:

1. kemijsko- bakteriološke hipoteze
2. enzimatske hipoteze
3. elektrofizičke hipoteze (1).

 

 

2.1.1. Kemijsko-bakteriološke hipoteze (1)

 

Kemijsko bakteriološke hipoteze mogu se podijeliti:

1. a) Acidolitička hipoteza u dvije faze. U prvoj nastaje demineralizacija zbog djelovanja kiseline, a u drugoj fazi djelovanjem bakterija se otapa razmekšali ostatak.
2. b) Proteolitička hipoteza ističe da je početna razgradnja cakline posljedica raspadanja organskog dijela, na koji djeluju mikroorganizmi, a acidogene bakterije se smatraju sekundarnim procesom.
3. c) Endogeno-proteolitička hipoteza ističe da je uzrok zubnoga kvara mliječna kiselina koja nastaje razgradnjom ugljikohidrata iz hrane uz pomoć bakterija. Čimbenici djeluju u obliku trajne struje limfe iz pulpe u caklinu.
4. d) Proteolitička-kelacijska hipoteza temelji se na stvaranju kovinskih kompleksa kao čimbenika zubnoga kvara, a hipoteza je razvijena promatrajući lišajeve koji su razgradili stijenu koristeći kovine i kalcije u metabolizmu.
5. e) Glikogena hipoteza temelji se na tome da se u caklini nekih zubi nalazi veća količina glikogena koji se može hidrolizirati u kiseloj sredini te zubni kvar nastaje zbog preobilnoga uzimanja ugljikohidrata u hrani.

 

2.1.2.  Enzimatske hipoteze (1)

 

Enzimatske hipoteze mogu se podijeliti:

1. a) Endogeno-pulpogena hipoteza o fosfatazama započinje preko živčanih niti u dentinu, koji aktivira fosfatazu, a ona djeluje na dio dentina demineralizacijom. Organska tvar u dentinu i caklini postaje nekrotična te nastaje ulkus, u koji se useljavaju bakterije koje uzrokuju truljenje.
2. b) Hipoteza o fosfatazama – ako u hrani nema dostatno fosfora, a u hrani i slini fosfornih estera, te ako je usto smanjena sposobnost oksidacije, stvara se plak, u kojemu se skupljaju kisele fosfataze te nastaje zubni kvar bez udjela bakterija.
3. c) Hipoteza o sulfatazama temelji se na aktivnosti enzima sulfataze. Slobodna sumporna kiselina uvjetuje primarni defekt u tvrdim zubnim strukturama i može se uvijek naći pri karijesnim oštećenjima.
4. d) Hipoteza o proteazama se temelji na tvrdnji da su proteaze vjerojatno odgovorne za razgradnju cakline i dentina.

2.1.3.  Elektrofizičke hipoteze (1)

Elektrofizičke hipoteze mogu se podijeliti:

1. a) Hipoteza o rezistenciji – u osoba sklonih karijesu slina je vrlo viskozna, i nema stvaranja pokrivnih slojeva cakline. Prema ovoj hipotezi, za otpornost na karijes odgovorna su fizikalna, a ne kemijska svojstva sline. Hrana koja povećava viskoznost sline smatra se karijesogenom.
2. b) Hipoteza o koroziji – ključnu ulogu ima slina, koja služi kao elektrolit. Oduzimanjem kalcijevih iona iz cakline nastaje korozija. Pravilna prehrana denaturira slinu i na taj način povećava mogućnost korozije cakline.
3. c) Hipoteza o fenomenu Donnanove membrane – hipoteze da su kiseline koje nastaju u plaku bitan čimbenik zubnoga kvara, smanjenje vrijednosti pH u caklini, nastaje demineralizacija, ali na sasvim drukčiji način od dotad poznatih.

 

Sve navedene hipoteze o nastanku zubnoga kvara slažu se u tome da je zubni kvar bolest koja uključuje otapanje cakline. Mehanizmi koji objašnjavaju demineralizaciju cakline pokazuju da se pri početnom karijesu otapa anorganska tvar, a tek nakon toga se razgrađuje organska struktura (1).

2.2. Čimbenici zubnoga kvara

Čimbenici zubnoga kvara su: domaćin, uzročnik, okolina i vrijeme.

2.2.1. Domaćin

Brojni su čimbenici domaćina što utječu na sklonost zuba karijesu. ali četiri čimbenika su temeljna:

1. nasljedne karakteristike – morfologija zuba, njegov sastav, razmaknutost zubi, količina i sastav sline
2. obiteljske navike – prehrambene navike, oralna higijena
3. prehrana u vrijeme razvoja zuba – može utjecati na kasniju sklonost ili otpornost karijesu
4. razvoj učinkovite imunološke reaktivnosti sline na karijesogene mikroorganizme (1).

2.2.2. Uzročnik

Danas se Streptococcus mutans smatra najraširenijim karijesogenim mikroorganizmom, ali i mnoge druge vrste (npr. aktinomicete, laktobacili i dr.) sudjeluju u nastanku karijesa. Zajedničko svojstvo svih mogućih uzročnika karijesa  njihova je mogućnost fermentacije niskomolekularnih ugljikohidrata u zubnom plaku (1).

2.2.3. Okolina

Pod čimbenikom okoline razumijeva se opća okolina u kojoj jedinka živi i okolina u užem smislu, usna šupljina, koja okružuje zube i iz koje mikroorganizmi zadovoljavaju potrebe. Poznato  je da fluoridi utječu na preeruptivni razvoj zuba, a i na posteruptivnu remineralizaciju (1).

2.2.4. Vrijeme

Za nastanak zubnoga kvara osobito je važno vrijeme zajedničkog djelovanja spomenutih čimbenika. Ono treba biti dovoljno dugo da omogući učinkovitost svakog od tih čimbenika (1).

2.3. Mikroorganizmi usne šupljine

U usnoj šupljini očituju se osobitosti koje uvjetuju raznolikost mikrobnih vrsta. Uz bakterije u ustima žive gljivice, mikoplozme i protozoe.

Prije rođenja djetetova je usna šupljina sterilna. Tijekom poroda naseljavaju se u njoj mikroorganizmi koji potječu od majke i iz okoline, ali je ta flora prolazna, U djece za vrijeme dojenja u ustima se najčešće izoliraju Streptococcus salivarius, Staphilococcus albus, Neisseria sppecies i Veillonella sppecies koji čine prvotnu mikrobnu zajednicu. S nicanjem zubi mijenja se mikrobna flora usta, pa tako i Streptococcus sanguis i Streptococcus mutans postaju njeni redoviti stanovnici (1).

2.4.  Dentobakterijski plak

Pioniri stomatologije riječju plak željeli su opisati naslage, u obliku manjih ili većih mrlja na zubnim plohama, a danas je taj termin opće prihvaćen.

Razlikujemo oralni, gingivni i dentalni plak (1).

2.4.1. Opće karakteristike plaka

Plak je mekana naslaga živih i neživih mikroorganizama koji čvrsto prianja uz površinu zuba. Može se ukloniti samo mehaničkim čišćenjem, teško se vidi golim okom, pa se za njegovo otkrivanje primjenjuju boje, npr. eozin, gencijanaviolet (revelatori) . Ako je oralna higijena loša, dentalni plak često potpuno prekrije vestibularne površine vratova zuba.

Plak je obilniji ako se uzima kašasta, mekana i ljepljiva hrana bogata ugljikohidratima. Nasuprot, tvrda i sirova hrana smanjuju nakupljanje plaka (1).

2.4.2. Stvaranje dentobakterijskog plaka

Stvaranje dentobakterijskog plaka odvija se u nekoliko faza i to:

1. U početku nastaje pelikula, prva stečena naslaga na zubima. Pelikula je tanka, prozirna, glikoproteinska naslaga bez stanica i bakterija.
2. Nakon pelikule, druga faza započinje naseljavanjem bakterija, a traje od nekoliko sati do dva dana. Naseljavaju se aerobi i fakultativni anaerobi. Bakterije prianjaju na pelikulu:

• izravnim dodirom bakterijske stijenke i pelikule
• putem vlaknastih nastavaka
• posredovanjem pahuljičastog sloja stanica.

3. Od trećega do sedmoga dana traje treća faza nastanka plaka. Zbog manjka kisika nastaju anaerobni uvjeti koji odgovaraju bakterijama i kokima. Vrijednosti pH snizuju se do kritičkih vrijednosti nakon čega nastaje demineralizacija cakline i inicijalna lezija (1).

2.4.3. Otkrivanje i suzbijanje zubnoga plaka

Plak na površini cakline otkriva se revelatorima. To su organske boje, poput otopine eritrozina, bazičnog fuksina, otopine joda ili fluorescina (1).

2.5.  Fizikalnokemijski procesi

Tijekom vremena na zubu se odvijaju važni fizikalnokemijski procesi. Razvrstavaju se u proces demineralizacije i proces remineralizacije.

2.5.1. Demineralizacijski proces

Proces rastapanja mineralnih soli i oslobađanja njihovih gradivnih elemenata djelovanjem kiselina iz tvrdih zubnih tkiva naziva se demineralizacija. Prvi gubitak iona minerala za vrijeme demineralizacije nije iz samih kristala nego iz njihove hidratacijske ovojnice. Brzina otapanja kristala izravno je razmjerna količini karbonata u njima. Glavnina karbonata i magnezija smještena je na površinu i u središtu kristala. Time se i objašnjava činjenica da demineralizacija kristala započinje površinskom najetkanošću i središnjim otapanjem. Te kristale nazivamo djelomično demineraliziranim ili hipomineraliziranim kristalima (3).

2.5.2. Remineralizacijski proces

Remineralizacija je po definiciji proces obnove karijesom oštećene cakline novim mineralnim materijalom i može biti prirodna ili potaknuta djelovanjem izvana, primjenom različitih fluoridnih preparata u obliku otopina, gelova i pasta za zube. Remineralizacija je skupni naziv za dva različita procesa:

• Rekristalizaciju – složeni fizikalnokemijski proces pri kojem se na ispražnjena mjesta iona odstranjenih demineralizacijom u kristalnu rešetku ugrađuju slobodni ioni kalcija, fosfata, fluorida i elemenata u tragovima.

 

• Precipitaciju – jednostavan fizikalan proces taloženja slobodnih mineralnih iona iz tekućine u interkristalnim prostorima u hidratacijsku ovojnicu ili na površinu oštećenih kristala (1).

3.  Klinička slika karijesa

 

Prvi vidljivi znak pojave zubnog kvara je promjena boje zuba na mjestu nastanka. Dijagnoza se potvrđuje sondiranjem i kliničkim pregledom. Kad su posrijedi nejasni slučajevi i nepristupačni dijelovi za potvrdu kliničkog nalaza primjenjuje se rendgenska snimka.

Akutni karijes češće se razvija na mladim zubima. Kroz naizgled nepromijenjenu caklinu prosijava mliječnobijela boja. Caklina ostaje razmjerno dugo očuvana spram brzine razvoja lezije, ili se sondira neznatna kavitacija, a dentin je znatno razoren. Brzo napreduje do pulpe te se simptomi pulpitisa mogu javiti i prije urušavanja cakline. Bolesnici se često žale da im je puknuo zub ili ispao ispun te da je zub osjetljiv na slatku hranu. Kliničkim pregledom nalazimo caklinu urušenu u karijesnu šupljinu.

Kronični karijes češći je na trajnim zubima odraslih osoba. Često se nalazi kavitacija, tkivo je smeđecrne boje, mekše na površini i tvrđe u dubljim slojevima. Iako promijenjeno, pulpno je tkivo vitalno. Plitak, kronični karijes može se i sam zaustaviti i ostati neaktivan dugi niz godina. Remineralizacija malih kroničnih lezija mineralima iz sline vrlo je ograničena, a zaostaje pigmentni ožiljak tkiva (1).

3.1. Podjela zubnog karijesa

Po kliničkom izglede, karijes dijelimo prema:

• mjestu nastanka lezije
• brzini napredovanja bolesti
• kliničkom nalazu
• dobi pacijenta u trenutku nastanka zubnoga kvara (1).

3.1.1. Podjela karijesa prema mjestu nastanka lezije

1. Karijes cakline dijelimo na:

• Tip I (karijes griznih ploha)
• Tip II ( karijes proksimalnih ploha i gingivni ili cervikalni karijes).

1. Karijes dentina – na dentinu rijetko nastaje primarni karijes, a može nastati nakon traume zuba ili zbog abrazije cakline.
2. Karijes cementa – nastaje prodorom karijesa iz krune zuba, a primarno nastaje na cementu nakon njegova izlaganja u uvjetima u usnoj šupljini.
3. Karijes jamica i fisura – demineralizacija i otapanje cakline na ovim dijelovima uvjetuju prodor karijesa u dentin.
4. Karijes glatkih ploha – primarni karijes, a nastaje uz vrat na oralnoj i bukalnoj plohi (1).

3.1.2. Podjela zubnoga karijesa prema brzini napredovanja

• Tip I: napreduje vrlo sporo
• Tip II: obični karijes koji napreduje sporo
• Tip III: napreduje umjereno brzo
• Tip IV: napreduje brzo
• Tip V: rapidni karijes (1).

3.1.3. Podjela zubnoga karijesa prema kliničkom nalazu

1. Početna lezija – prikazuje se kao bijele zamućenje, javlja se demineralizacija pod površinom, ako se u leziju istaloži pigment, poprima smeđu boju i zove se smeđa mrlja.
2. Sekundarni karijes – nastaje na rubovima ispuna zbog nakupljanja plaka.
3. Zaustavljeni karijes – lezija nastala na fiziološki nečistome mjestu koje je zbog promjene odnosa postalo fiziološki čisto (npr. gubitak susjednog zuba). Zaustavljena demineralizacija zaustavlja i karijesni proces, a u oštećenje odlaže se pigment.
4. Rekurentni ili povratni karijes – nastaje ispod ispuna, a zapravo je ostatak primarnog karijesa i posljedica neočišćene karijesne mase tijekom terapijskog zahvata.
5. Retrogradni karijes – posljedica je primarnog karijesa koji se proširio
6. Karijes suhih usta – posljedica nedostatka sline i promjena usne šupljine, najčešći u bolesnika koji su u terapijske svrhe zračeni na području glave i vrata (1).

3.1.4. Podjela zubnoga karijesa prema dobi pacijenta u trenutku nastanka karijesa

1. Karijes zbog dudanja – rapidni karijes s lošom prognozom. Najprije zahvaća četiri gornja prednja zuba, a donji ostaju duže očuvani zbog djelovanja sline i jezika. Posljedica je pijenja slatkih sokova i čajeva na bočicu s dudom i neodržavanja oralne higijene, najopasniji su noćni obroci.
2. Karijes u adolescenata – razlikujemo dva životna razdoblja kad nastaje akutni, rapidni karijes. Prvo je između 4. i 8. godine, a drugo između 11. i 18. godine. Adolescentni akutni progresivni karijes nastaje na zubima i plohama koje su inače otporne na nastanak karijesa (1).

4. Uloga dentalnog asistenta pri sprečavanju nastanka zubnoga kvara

Kako bi spriječili nastanak zubnoga kvara moramo postići:

• što bolju otpornost zuba
• ukloniti što više uzročnika
• osigurati najpovoljniju okolinu
• osigurati što kraće vrijeme djelovanja najpovoljnijih čimbenika (1).

4.1.  Djelovanje na otpornost zuba (prevencija zubnog kvara fluoridima)

Fluoridi su vrlo djelotvorni u prevenciji zubnoga kvara ne samo u djece već i u odraslih osoba. Topikalnom primjenom fluorida na izloženim površinama korjenova zubi može se zaustaviti proces zubnog kvara jednako djelotvorno kao i početne lezije cakline.

Djelotvornost fluorida osniva se:

• na smanjenju topljivosti cakline i dentina u kiseloj okolini
• na povećavaju remineralizaciju karijesne lezije
• na smanjenju prianjanja mikroorganizama na površine zubi (1).

Prevenciju karijesa fluoridima provodi stomatolog rabeći različita sredstva:

1. Otopine fluorida- 2%-tni NaF nanosi se na zube tri do četiri puta u razmaku od jednoga tjedna.
2. Fluoridne paste za poliranje zubi-poliranjem zubi gubi se dio bogat fluoridima površinske cakline, pa se nadoknađuje pastama za poliranje koje sadrže fluoride.
3. Fluoridni gelovi – rabe se kod osoba koje su zračene ili koje imaju znatno smanjenu salivaciju.
4. Fluoridni lakovi za premazivanje – služe kao zamjena za otopine fluorida te sadrže veće koncentracije fluorida od otopina. Nanose se jedanput godišnje na zube s većim rizikom od nastanka karijesa i na korjenove s početnim kvarom (1).
5. 2. Ukloniti što više uzročnika

4.2.1. Četkice za zube

Četkanje zubnom četkicom najdjelotvorniji je način održavanja oralne higijene.

Postoje različiti oblici četkica za zube. Razlikuju se po kutu koji čini vrat četkice s drškom i glavom, to omogućuje lakše rukovanje i četkanje površina zubi.

Postoje posebno tvrde, srednje tvrde i meke četkice. Vijek trajanja dobre sintetičke četkice je u prosjeku do 3 mjeseca. Na tržištu se nalazi i više tipova električnih četkica koje nisu učinkovitije od običnih ručnih.

Najprošireniji i najdjelotvorniji način četkanja je četkanje prema Bassu. Četkica se pod kutom od 45 stupnjeva prisloni se na os zubi, a vlakna se usmjere prema gingivi i interdentalnim prostorima. Četkica se pokreće kratkim vibrirajućim kretanjem unaprijed i unatrag. Pravilnost četkanja može se provjeriti revelatorima koji oboje mogući ostatak naslaga na zubima. Ukupno četkanje treba trajati oko 3 minute, a dužina četkanja može se pratiti pješćanim satom (1).

Uloga dentalnog asistenta je preporuka četkice te objašnjenje pravilnog načina četkanja.

4.2.2. Paste za zube

Danas imaju zaštitnu uloge jer sadrže fluoride koji sprečavaju razvoj karijesa. Mogu sadržavati i kemijska sredstva koja sprečavaju oralne bolesti (1).

Uloga dentalnog asistenta je preporuka paste.

4.2.3. Pomoćna sredstva za održavanje oralne higijene

Zubni konac omogućuje odstranjivanje plaka i ostatka hrane iz međuzubnih prostora. Između srednjaka lijeve i desne ruke provuče se zubni konac i pokretom gore-dolje uvede u međuzubni prostor, čisteći jednu i drugu površinu susjednih zubi (1).

Uloga dentalnog asistenta je preporuka pomoćnih sredstava te objašnjenje načina uporabe tih sredstava.

4.3. Osigurati najpovoljniju okolinu

Ljudima s visokim rizikom od nastanka karijesa preporuča se da u prehrani zamijene saharozu (šećer) nekim umjetnim sladilom. Primjerice ksilitol se smatra primjerenim i preporučuje se kao zamjena za saharozu. U prirodi se nalazi u voću i povrću, a najčešće se dobiva od kokosova oraha (1).

Uloga dentalnog asistenta je preporuka zamjene saharoze kao zaslađivača umjetnim sladilom.

5. Statistički podaci o učestalosti karijesa

5.1. KEP indeks

1. KEP indeks – zbroj brojeva karioznih, ekstrahiranih i plombiranih zuba pokazao se kao vrlo dobar pokazatelj oralnog zdravlja gdje je zub jedinica ispitivanja.
2. Pri kliničkim ispitivanjima KEP indeks odražava rizičnost nastanka karijesa kod određenih skupina ispitanika (2).

5.2. KEP indeks u Hrvatskoj

Jedinstvena baza podataka o KEP- indeksu u Hrvatskoj nikad nije postojala, a svi podaci o KEP- indeksu temelje se na znanstvenim radovima.

Dugogodišnji nedostatak preventivnih postupaka i promocija oralnog zdravlja razlozi su koji su Hrvatsku svrstali u države s visokim KEP- indeksom.

KEP indeks kod šestogodišnjaka zabilježen u CEZIH-u od 2013.-2015. godine iznosio je 4,14, a kod djece do 12 godina iznosio je 4,18.

Dvanaestogodišnjaci su važna dobna skupina jer ih se može pouzdano pratiti tijekom školovanja tako da su i odabrani kao globalna dobna skupina za praćenje i nadzor bolesti u svijetu.

Hrvatska je imala trend smanjenja KEP indeksa dvanaestogodišnjaka koji se pratio od  1985. do 1991. godine  kada je postavljen jedan od ciljeva za 2000. godinu.

Od 1991. pa sve do danas Hrvatska je zbog visokog KEP indeks daleko je od cilja koji je SZO postavila za 2020. godinu kao dio Health21 Policya za Europu: KEP indeks kod dvanaestogodišnjaka ne veći od 1,5 i najmanje 80% šestogodišnjaka bez karijesa.

Prosječni KEP indeks za odrasloga građanina Hrvatske prema podacima CEZIH-a iznosi 12,5. Kod žena je njegova vrijednost veća i iznosi 13,2.

Ministarstvo zdravlja prihvatilo je Strateški plan promicanja i zaštite oralnog zdravlja 2015. do 2017. Pokrenut je Nacionalni program prevencije karijesa iz kojega slijede mnogobrojne aktivnosti sa sljedećim ciljevima:

1. povećati postotak zdravih zuba kod 5-6 godišnjaka na 60%
2. smanjiti KEP indeks dvanaestogodišnjaka na 3.5
3. povećati primjenu fluoridacijskih i remineralizacijskih preparata
4. poboljšati oralnohigijenske i prehrambene navike cijele populacije.

Kako bi se postigli očekivani rezultati, pred Hrvatskom je mnogo rada u daljnjem razvoju kvalitetnog sustava praćenja oralnog zdravlja i njegove zaštite na temelju suradnje mnogobrojnih sudionika u tom procesu (5).

5.3. Zubna putovnica

Jedna od aktivnosti koja bi trebala pridonijeti da se plan promicanja i zaštite oralnog zdravlja uspješno provodi je i izrada jedinstvenog obrasca dentalnog statusa nazvanog „Zubna putovnica“. Cilj projekta je unaprijediti oralno zdravlje djece prije upisa u prvi razred osnovne škole. Djeca su često na prvi pregled doktora dentalne medicine dolazila radi upisa u školu i potvrde u tu svrhu. Zubnom putovnicom će roditelji, djeca i liječnici dentalne medicine dobiti priliku bolje se upoznati i dogovoriti o kontrolnom pregledu te stvoriti naviku redovitih posjeta radi očuvanja oralnog zdravlja tako da pregled ne bude samo izdavanje tzv. potvrde doktora dentalne medicine.

Pilot projekt Zubna putovnica je započeo u 6. razredima osnovne škole  kada su učenici zajedno s pozivom na cijepljenje protiv hepatitisa B dobili i dentalni obrazac koji im je potreban za pregled kod doktora dentalne medicine. Nakon pregleda, roditelj, staratelj ili dijete prilikom dolaska na cijepljenje protiv hepatitisa B školskom liječniku donosi i ispunjeni dentalni obrazac (6).

6. Zaključak

Svi ljudi u nekom periodu života su imali ili će imati karijes. Poznavanje uzročnika i razloga nastanka karijesa pomažu pri razrješenju pojavnosti ove bolesti.

Postupci sprečavanja i prevencije karijesa uz pomoć higijene, prevencije i korištenja pomoćnih sredstava uvelike može utjecati na postotak pojavnosti karijesa. Uloga dentalnog asistenta kroz sprečavanje dentalnog karijesa također utječe na smanjenje pojavnosti ove bolesti.

Kroz različite preventivne programe i aktivnosti također se može smanjiti broj karijesa i samog KEP indeksa. Planovi za unapređenje oralnog zdravlja i njihovi ciljevi u budućnosti mogu značajno smanjiti broj karijesa kod djece i odraslih.

7.    Izvori

Literatura, fotografije i slike:

• Šutalo J. Patologija i terapija tvrdih zubnih tkiva- Naklada Zadro, Zagreb 1994.
• http://www.zdravljezasve.hr/html/zdravlje1_brojke2.html
• http://www.mojstomatolog.com.hr/zubni-karijes/
• https://en.wikipedia.org/wiki/Tooth_decay
• http://www.ascro.hr/fileadmin/user_upload/2015/Number_2015-4/radic_2015-4.pdf
• http://www.hzjz.hr/novosti/zubna-putovnica/5/
• Slika (1)

https://upload.wikimedia.org/wikipedia/commons/thumb/2/2f/Dental_Caries_Cavity_2.JPG/300px-Dental_Caries_Cavity_2.JPG

• Slika (2 ) http://www.inpharma.hr/uploads/images/StanjaItegobe/zubi_01.gif
• Slika (3) http://www.dental-parat.hr/wp-content/uploads/2012/02/karijes-bo%C4%8Dice.jpg

(10) Slika (4) https://www.mojkvart.hr/pics/stranica/wsfoto/17896.jpg

(11) Slika (5) http://www.hzjz.hr/novosti/zubna-putovnica/5/